IZ DNEVNIKA MLADE PLANINARKE MIE KONDIĆ

7.siječnja 2007.KLEK

 7,00 Na željezničkom kolodvoru zijeva grupa planinara.Ulazimo u autobus kao puževi na trkama.

Pravac kretanja: Sisak-Karlovac-Ogulin.Atmosfera u autobusu bila je kao na sprovodu.Odrasli su spavali,a mi mladi smo slušali „laganice“.Odjednom je vozač pojačao radio i pustio rock.Mladi su živnuli, a stariji se probudili.

 10,00 Stigli smo.Iz autobusa smo iskočili kao klokani.Staza:Bjelsko! Potrčali smo uzbrdo kao gepardi, a do vrha stigli kao kornjače. 

12,00 Stigli smo u Dom na Kleku (1000 m ) Milina!! Sjedim pokraj kamina,grizem sendvič i pijem topli čaj.Naravno da je to bilo predobro da bi dugo trajalo.Morali smo nastaviti dalje na vrh Kleka (1181m ). 

13,00 Stojim na vrhu Kleka i gledam dolje male kvadratiće.Vjetar me ljuljao kao na ljuljački. 

14,00 Sišli smo sa vrha Kleka i sada se opet nalazimo u Domu.Onima kojima nije bilo dosta mogli su ići pogledati špilju.Tamo je bilo „guba“, ali riskantno.Držali smo se za sajlu.Hodali smo na rukama, a noge su nam bile oslonac.Kada bi netko srušio kamen, morao je vikati:“Kamen!“ da ne bi kome pao na glavu.Hodali smo krivudavim stazama kao rijeka smrznuti kapljica. 

15,00 Posjetili smo špilju.Nemam riječi.Krasna je i hladna.'Ajdemo natrag u Dom! 

16,00 Vraćaju se junaci s pohoda.Toliko je sklisko da se zaustavljamo zabijajući se u drvo.Lakše se bilo popeti nego li spustiti. 

18,00 Pripreme za povratak kući.Tek u autobusu smo se raskokodakali.Kokošinjac se uskoro stišao i malo zadrijemao. 

20,00 Opet je postalo bučno.S jedne strane slušam „lovačke priče“, a s druge ljubavne bajke iz škole.Svi sada već znaju da je Žganec skoro pao s litice.Uz smijeh poželjela sam svima laku noć.Pustite me makar malo kako bih odradila još jednom stazu na Kleku.